(HR) Hrvatski

Textil + Betten
 THOBA   Miesbach - Bahnhofplatz

www.thoba.de

Hrvatski

(Kroatisch)

(HR)

Dobro došli u okružni grad Miesbach

Okružni grad Miesbach ubraja se u glavna središta Gornje Bavarske.
Međutim, ne samo zbog toga ovdje leži i “kolijevka izvorne nošnje”. Naš
grad ćete naći neposredno u središtu predalpskih područja Bavarske, južno
od Münchena, koje se i zbog svojeg bregovitog krajolika naziva “Toskanom
Gornje Bavarske”
Miesbach leži na, 688,85 m nadmorske visine (visinsko obilježje vijećnica).
Najviša točka je Stadlberg na 924 m. Ukupna površina iznosi 32,15 km².
Broj stanovnika grada Miesbacha iznosio je 01.01.2006: 12.245.
Grad kupovine, uprave i obrazovanja Miesbach je vrijedno posjetiti ne samo
četvrtkom prijepodne radi “zelene tržnice” na trgu “Marktplatz” ili zbog
sajma stoke u hali “Oberlandhalle”. Smeđe – bijele krave – koje se na sve
kontinente izvoze pod nazivom “mizbaške flekaste krave” – uzgajaju se u
našoj regiji, te i danas kao i prije ukrašavaju naša polja i livade.
Miesbach i u drugim pogledima ima puno toga za ponuditi: jedno od
najljepših zaokruženih u cjelinu, starogradskih zaštićenih područja Gornje
Bavarske, sa puno skrovitih uličica i trgova, te trgom “Marktplatz” na kojem
je prekrasno vijencem okićeno stablo za svibanjske proslave, a tu je i
poznata “bavarska srdačnost”.
Za raznolikost i zabavu postoje mnogobrojni sportski i kulturni sadržaji,
kao što su sportski park, otvoreni grijani bazen, klizalište, teniska igrališta,
streljane i kulturni centar “Waitzinger Keller” s operama, operetama,
kazalištima, večerima kabareta i još puno toga.
Kod nas se još njeguju i održavaju izvorni običaji. Ne bez razloga, o
Miesbachu se govori kao o “kolijevci pokreta za njegovanje izvorne
 nošnje”. Na području starog grada nalazimo tradicionalne obrtničke
radionice i trgovine koje još proizvode i prodaju predmete izvorne nošnje.
Svijetu poznata “misbaška nošnja” i danas se nosi kao tradicija, te znak
povezanosti s domovinom.
Želimo Vas pozvati na šetnju kroz povijesnu, zaštićenu, zaokruženu cjelinu
starog grada Miesbacha:

Šetnja raznolikom i bogatom poviješću Miesbacha

Šetnja gradom: kulturni centar “Waitzinger Keller”, gradski trg

Stadtplatz”, sajmišni trg “Marktplatz”, evangelistička crkva,

Rathausstrasse” (ulica u kojoj je vijećnica) – Bahnhofsplatz (trg pred

željezničkom stanicom) Marienplatz – katolička gradska župna crkva

(cca. 2 sata).

Waitzinger Keller sagrađen je 1877. kao pivski podrum s četiri velika

  • bačvasta svoda u podrumu, a 1905. dograđena je dvorana i pozornica na
  • prvom katu. Waitzinger Keller je pripadao istoimenoj pivovari, koju je
  • 1817. kraljevska kuća Wittelsbach, na poticaj državnog povjerenstva za
  • podmirenje dugova, prodala građanskoj obitelji Waitzinger, za 43.200
  • guldena.                                                                       
  • Nakon rane smrti svog supruga, kupčevog sina, posjed je 1855.
  • preuzela njegova supruga, Susanne Waitzinger, energična i pobožna žena, te
  • je 1877/78 “u središtu prekrasnog cvjetnog vrta sagradila prostrane
  • podrumske hale, koje u svom obimu nisu mogle puno zaostajati za
  • podrumskim halama u Münchenu”.
  • U ljeto 1905. njen unuk, Carl Fohr u podrumu započinje s dogradnjom
  • dvorane. Dvorana je sagrađena u jugenstilu, (stilski pravac u umjetnosti u Njemačkoj, kod nas je to period secesije), sa šarenim zidnim prozorima i
  • finim sadrenim ukrasima. Miesbaški sakupljač umjetničkih predmeta Alois Dirnberger ukrasio je podrumsku dvoranu odgovarajućim slikama i

    smislenim izrekama. 5. kolovoza 1906. bilo je svečano otvorenje: “dvorana

    je zasada sva u bijelom, južni kraj čini pozornica, u sjeverni zid je ubačen

    ogroman ocrtani prozor… U sjajnu veliku dvoranu, koja je velika tekovina

    za Miesbach, komotno stana, kao što je to bilo jučer, 600 osoba...

    Dvorana koja je dugo bila središte miesbaškog društvenog života, te života društava i udruga, 1976. je zatvorena zbog ruševnosti, a 1987. je kupuje grad

    u okviru preuređenja zemljišta, te je, prema odgovarajućoj odluci gradskog savjeta od 1992. godine, tijekom 1993.- 1997. preuređuje u kulturno

    središte. Od tada je Waitzinger Keller središte okružnog grada Miesbacha

    za kulturna zbivanja, kongrese i sve vrste priredbi.

  • Naš put vodi dalje i prolazimo pokraj “doma za njegovanje izvorne
  • nošnje”. Kuću koju se s puno ljubavi naziva “koliba izvorne nošnje” koristi
  • najstarija udruga za njegovanje izvorne nošnje (1859.) “Domovinska udruga
  • za održavanje narodne nošnje” za probe, skupštine i sastanke. Istočno
  • ulazno područje krase slike umjetničkog slikara Seppa Stallhofera (iz 1980.
  • godine) osoba u miesbaškim svečanim nošnjama.
  • Pokret za njegovanje izvorne nošnje svoju kolijevku ima u Miesbachu,
  • posljedično tome miesbaška nošnja postaje sinonim za bavarsku nošnju. 04.04.1959. osnovan je prethodnik današnje udruge za njegovanje narodne
  • nošnje, “Društvo ugodnost”. Ono je bila prva organizacija na nivou udruge
  • koja se protrudila oko održanja domaće nošnje.
  • Gradski trg Stadtplatz, koji se još od nekada naziva i “Gornj trg”, prvo je
  • naseljeno središte neposredno ispod najstarije miesbaške kule. Stara ulica
  • kojom su putovali trgovci solju od Rosenheima do Tölza, prolazila je kroz
  • ovo mjesto, dolazeći od Parsberga preko doline Talgrund i dalje uz
  • Schlierach. Ispod Stadtplaza teče potok “Miesbach” koji je gradu i dao ime,
  • do 1824. u otvorenom jarku koji se između ostalog koristio i za napajanje
  • konja. Ime je izvedeno iz dijalektalne riječi “Mias” = Moos, što znači
  • močvara. Potok je u svojoj povijesti često preplavio obalu, zadnji puta

  • 1946. godine, što je prouzročilo velike štete. 1989/90 da bi se izbjegle
  • poplave, izgrađen je podzemno, prema proračunima stogodišnjih poplava u
  • okviru sanacije starog grada. 
  • Teče ispod ulica Ledererstraße i Frühlingsstrasse, ispod željezničkih tračnica, za    Schlierach. Prije velikog požara 1783. težište gradske izgrađenosti Miesbacha se nalazilo na Gradskom trgu, kojeg nadvisuje dvorac sagrađen u 17. stoljeću sjeverno od najstarijeg trga s kulom (Münchener Straße 1).
  • Dvorcu je pripadao podrum, takozvani Haindlkeller, nekadašnja
  • pripravnička kuća, uz podnožje brda (Rosenheimer Strasse 2) U vrijeme
  • baroka ta je kuća bila impozantna gospodska kuća u kojoj je svoju
  • rezidenciju imao kandidat za vladu. (Do 1872.godine s tržnom kapijom). U

    podrumu se nalaze veliki bačvasti svodovi iz 16./17. stoljeća, dok je na kući

    za stanovanje iznad njega 1923.godine sagrađen skošeni krov povijesno

    oblikovan, prema nacrtima arhitekta Karla Wegelea. 1984/85 kuća je

    uređena i u njoj su izgrađeni stanovi.

  • Vila Villa Kammerer je sagrađena 1863. za kraljevskog bilježnika
  • Kammerera u stilu maksimilijanskog doba. Od 1887. do 1892.g. godine
  • ovdje je više puta odsjedao pjesnik i nobelovac Paul Heyse.
  • Prvostupanjski sud Miesbach je sagrađen je 1901.godine kao
  • “Kraljevski bavarski okružni sud”. Prekrasna građevina sagrađena u stilu
  • mlađeg baroka još je uvijek mjesno nadležan sud Zemaljskog okruga
  • Miesbach.

  • Ova građevina moderno–povijesnog oblika sagrađena je 1912. Godine
  • kao okružni ured. Kasnije su okruzi zamijenjeni Zemaljskim okruzima.
  • Zgrada je sada sjedište okružne uprave Ureda zemaljskog savjeta
  • Miesbach. Istovremeno, zgrada je i sjedište Zemaljskog savjeta Zemaljskog
  • okruga Miesbach.
  • Ovaj nekadašnji dvorac, danas geodetski ured, sagrađen 1611. danas
  • djeluje vrlo skromno i jednostavno. Obitelj Maxlrainer je taj dvorac
  • sagradila prije svega kao sjedište upravitelja i uprave imanja, u najvažnijem
  • i središnjem mjestu gospodstva Hohenwaldeck. Gospodska obitelj svoju je
  • rezidenciju imala u obližnjem dvorcu Wallenburg, sjeverno od Miesbacha.

    Dvokatnica je izvorno na uglovima zgrade imala četiri tornja u obliku luka,

    tip koji je vrlo čest kod starih bavarskih pokrajinskih dvoraca iz 16./17.

    stoljeća. Nakon što su ti tornjevi 1734. godine (Miesbach postaje bavarski

    grad) uklonjeni, te poslije mjesnog požara 1783. godine, ostala je

    četverokutna građevina na kojoj se još samo u unutarnjem dijelu, u hodniku

    prizemlja, nalaze obilježja baroka.

  • Jedna od rijetkih zgrada koja je u požaru od 1783 godine ostala
  • neoštećena je nekadašnji vinski lokal Beer (sagrađen 1623.), danas
  • talijanska pizzeria (Stadplatz 9). Zanimljiva je zidna slika iz 1800. godine s
  • pogledom na mjesto i prikazom sv. Florijana. Sadreni okviri oko prozora
  • potječu iz rokokoa.

  • Središte Gradskog trga je bunar sv. Mihaela (Michaelsbrunnen) sagrađen 1905. u znak sjećanja na narodni ustanak nazvan“Sendlinger Mordweihnacht” iz 1705. godine, prema nacrtu münchenskog kipara prof. Bernharda Bleekera,
  • kao ratni spomenik onima koji su pali u ratovima 1705., 1866., i 1870./71.
  •    Iz plitkog bunara, se nad pobijeđenim zmajem izdiže sv. Mihael. Bunar i
  • lipe obilježavaju oblik trga za vrijeme vladavine princa regenta.

    Puno zgrada uokrug Gradskog trga su nekadašnje, u većem broju trokatne

  • gostionice, koje su se razvile zbog tržnice, transporta soli i miesbaškog
  • hodočašća sv. Marji koje je bilo vrlo poznato u 18. stoljeću, ali i zbog sve
  • jačeg turizma u 19. stoljeću.
  • Impozantna trokatnica gostionice Waitzinger sa skošenim krovom,
  • vlada trgom na jugu. Iz te zgrade je nastao veliki mjesni požar 1783.
  • godine. Sadašnja zgrada je sagrađena 1783. – 1785., a preblikovana je
  • 1922. nišom na ulazu u jugendstil, te slikom hodočašća. Pivovara
  • Waitzinger, koju je 1817. godine kupila obitelj Waitzinger, razvila se u

    jednu od najznačajnijih privatnih pivovara Južne Bavarske, a i najveću izvan

    Münchena.

  • Freska na pivovari Waitzinger na strani prema trgu podszeća na
  • poznato Miesbaško hodočašće “tužnoj majci pod križem” u gradskoj župnoj
  • crkvi, koje je u 18. stoljeću privlačilo tisuće hodočasnika iz Stare bavarske,
  • Švapske i Tirola, te donijelo bogatstvo stanovnicima Miesbacha. Prema
  • legendi čudotvorna je slika noću tako snažno svjetlila, da je puno vjernika
  • došlo vidjeti to čudo, te se iz toga razvilo hodočašće. O prvom uslišenju

    molitve izvješćuje se srpnja 1693. kada je neki Thomas Auracher izliječen

    od teške očne bolesti. Knjige o čudotvorstvima iz 1695. – 1703. izvješćuju

    o 13.330 uslišenja, od kojih su neka posebno značajna.

  • Današnja kuća na Gradskom trgu Stadtplatz Nr. 1. služila je između
  • 1722. do 1804. kao svećenička kuća, u kojoj su u nekim razdobljima živjeli
  • deset do dvanaest svećeničkih kooperatora i svećenika hodočasnika. 1783.
  • kuća je izgorjela i ponovo je sagrađena. 1905 izgrađen je treći kat sa

    skošenim krovom i baluster – balkonom u domaćem stilu s baroknim

    utjecajem onog vremena. Od 1804. – 2002. ovdje se nalazila “stara gradska

    apoteka”.

    Preko strmog brda Lebzelterberga nastavljamo dalje.

  • Mali bunar Trachtenbrunnen, kiparice iz Irschenberga Ursule
  • Kemser-Dieß iz 1986. stoji na gornjem Lebzelterbergu. Žena u miesbaškoj
  • crkvenoj odjeći može se vidjeti kako stoji usred malog kamenog
  • bunara. Pokraj ostalih scena (npr. par u narodnoj nošnji ispod svibanjskog

  • drveta, freska na “kolibi izvorne nošnje”, figure na ulazu u četiri glavne
  • ulice Miesbacha), podsjeća na činjenicu da je Miesbach “kolijevka pokreta
  • za očuvanje izvorne nošnje”.
  • Naziv brda Lebzelterberg ima svoje porijeklo u imenu Lebzelter, koji
  • je prije proizvodio Lebzelter, a znači medenjake, svijeće, proizvode od
  • meda i pekarske proizvode. Današnja slastičarnica s kavanom nastavlja tu
  • tradiciju. Na sejvernoj strani Lebzelterberga između prozora se na žbuci

    nalazi model baroknog plemića.

  • Na Lebzelterbergu se može vidjeti i jedna značajna freska. Na
  • posjedu Lebzelterberg 2 se nalazi freska Richarda Schauppa (oko 1935.
  • godine), na kojoj je scena seljačkog ustanka “Oberländer Bauernaufstand”
  • iz 1705. godine. Pri ovom narodnom ustanku nazvanom i “Sendlinger
  • Mordweihnacht” svojevremeno je poginulo cca. 1.500 muškaraca.

  • Sada se nalazimo na trgu Marktplatz, kojega mnogi još nazivaju po
  • starom imenu “donja tržnica” (nasuprot “gornjoj tržnici” = gradski trg –
  • Stadtplatz). Povijesni oblik građevina dominira na području Marktplaza, a
  • radi se o prijašnjim seljačkim kućama ratara, obrtničkim posjedima kovača,

    klobučara, kožara i sl., te o kućama rudara. Nasuprot Gradskom trgu koji sa

    svojim višespratnicama ima obilježja grada, ovdje ćemo naći zbijene male

    seoske kuće – izuzev nekoliko dominirajućih imanja kao što su pivnica

    Bräuwirt”, te nekoliko poslovnih kuća na zapadnoj strani i prema vijećnici,

    međutim one su sagrađene tek negdje na prijelazu stoljeća ili još kasnije.

  • U središtu Marktplaza se nalazi 30 m visoko drvo za svibanjske
  • proslave, podignuto prvi put u ovom obliku 1968. godine. Prije su u
  • Miesbachu podizana manja svibanjska stabla, npr. pokraj kolibe za izvorne
  • nošnje, ili 30-ih godina i na Marktplatzu. Nakon 1968, svakih 5 godina uz
  • pomoć takozvanog. “Schweiberlna” (dijalektni izraz) i ljudske snage 

    postavlja se to moćno drvo okićeno obilježjima staleških obrtničkih

    udruga. Gradski grb i bijelo – plava bavarska zastava su na vrhu bijelo plavog

    svibanjskog drveta. Tadašnji okružni službenik za njegovanje domovinskih

  • običaja Paul Ernst Rattelmüller kreirao je figure za nakit. Od gore prema
  • dolje, s lijeva na desno možemo vidjeti slijedeće znakove obrtničkih
  • cehova: tokar, kožar, mesar, kovač/bravar, klobučar, krojač/postolar,
  • stolar/građevinski stolar, ličilac/zidar, trgovci, učitelj/službenik koji ima

    službeni pečat, rudari, seljaci, pekari i proizvođači piva. Uz to tu je i par u

  • izvornoj nošnji s krunskim lukom za plesanje – dirndl (ženska nošnja) sa
  • svečanim svilenim miderom neudanih. Samo te ploče s natpisima
  • obrtničkih staleža teške su oko 800 kg. Ukupna težina ovog svibanjskog
  • drveta je oko 3.200 kg, a dugačak je oko 26 metara.

     

  • Pored drveta za svibanjske proslave nalazi se bunar Märchenbrunnen
  • (bunar iz bajke). Kada je u 17. stoljeću, današnji gradski trg postao premali
  • za konjske i stočne sajmove, donja tržnica je preseljena na rub Schlieracha.
  • (Još u prošlom stoljeću se pivničar Bräu nazivao “Bräu na Schlierachu”). Za

    napajanje životinja je bila potrebna voda. U 18 stoljeću se spominje drveni

  • bunar. 1921. prigodom uljepšavanja trga arhitekt Karl Wegele gradi bunar Märchenbrunnen. Figure je napravio münchenski profesor Georg Römer,
  • koji je kao središnji stup predvidio okrunjenu patku. Žaba, puž, rak i
  • kornjača nalaze se na rubu bunara. Zbog lošeg stanja bunar je 1872.
  • preoblikovan i dobiva današnji izgled.
  • Na trgu Marktplatz tjedno se, svakog četvrtka prije podne, održavaju
  • zelena i seljačka tržnica, kao i četiri godišnje tržnice, ostale tržnice i jako
  • puno ostalih događanja.
  • U najstarije kuće Miesbacha ubraja se gostionica “Himmisepp”,
  • danas talijanska pizzerija (Marktwinkl 10). Mjesni požar iz 1783. godine nije
  • je oštetio, a na gornjem katu se djelomično vide trupci od koji je sagrađena.
  • Prekrasna je barokna izrezbarena figura Boga oca u oblacima sa cepterom i

    carskom jabukom kao atributima 18. stoljeća. Naziv “Himmisepp” potječe

    od jednog prijašnjeg vlasnika po imenu “Josef Himmel”.

  • Na jugu se podiže oštar toranj evangelističke-luteranske župne crkve,
  • koji se skladno uklapa u gradsku sliku Miesbacha. 1908. godine mala ´
  • evangelistička općina, koja je do tada imala sjedište u Tegernseeu i
  • Rosenheimu, dobila je nakon puno priprema u Miesbachu dozvolu da

    sagradi vlastitu crkvu. Vrlo jednostavna izvana, ima moderno – povijesni

  • oblik. U unutrašnjosti nalazimo otvoreni drveni plafon, preko luka za kor
  • nalaze se prikazi četiri evangelista, a prozori zaobljeni lukom sadrže šareno
  • oslikana stakla. Slika na oltaru s prikazom Isusa na križu potječe od
  • miesbaškog slikara Fritza Freunda. Pored crkve je 1984./85. sagrađena

    općinska kuća. Ogradni zid dijeli crkvu, općinsku zgradu i župnu zgradu te

    vrt na Schlierachu od okolne galame ulice Rathausstrasse.

  • Ulicom “Rathausstrasse” dolazimo do vijećnice. Na istočnoj strani
  • vijećnice započinje ulica “Frauenhoferstrasse” koja se naziva i “ulicom
  • izvorne nošnje Miesbacha”. Tko na početku ulice počne kupovati
  • predmete izvorne nošnje, na kraju ulice je opremljen kompletom “originalne
  • bavarske nošnje”. Pored krojača izvorne odjeće i kožara koji proizvodi
  • originalne bavarske kožne hlače, do trgovina s nakitom koji se uz tu odjeću

    nosi i trgovina sa šeširima, ovdje ćemo naći sve potrebno za kupovinu prave

    bavarske nošnje.

  • Nakon kratkog odvajanja u ovu ulicu, vraćamo se do vijećnice –
  • Rathausa. Na mjestu nekadašnje suše za sol sagrađena je vijećnica u stilu
  • nove renesanse, otvorena i posvećena 1880. godine. Impozantna građevina
  • dokaz je samopouzdanja miesbaškog građanstva i poglavarstva, u
  • takozvanom periodu utemeljenja. Zgradu je energični gradonačelnik “Johann Baptist Wallach” istovremeno sagradio i kao muški internat, dok 1937.
  • dječaci i djevojčice nisu ujedinjeni u istu školu, pa je sagrađena nova
  • zgrada u ulici “Münchener Strasse”. U ulaznoj dvorani se nalaze značajne
  • freske iz građske povijesti, nacrtao ih je 1968. godine “Sepp Stallhofer”.

  • Između zapadne strane vijećnice i željezničkog prijelaza nalazi se
  • spomenik prvom energetskom prijenosniku na svijetu. “Oskar von Miller”
  • i “Marcel Deprez” uspjeli su 16 rujna 1882. prvi puta na münchenskom sajmu
  • elektriciteta dokazati da se visokonaponski elektricitet može prenositi i na
  • veće udaljenosti. Kao mjesto prijenosa odabran je Miesbach, budući da je

    rudnik u tehničkom smislu bio vodeći, a “Oskar von Miller” je bio prijatelj

  • direktora rudnika Carla Fohra. Fohr je za ovaj eksperiment, za pogon
  • dinama stavio na raspolaganje jedan mali parni motor. Ovaj je napajao
  • nadzemni vod, koji se sastojao od dvije žice telegrafskog voda,
  • istosmjernim naponom od 1343 Volta. Uz korisnost koja je tada iznosila

  • samo 22 % preneseno je oko 1,5 KS. To je bilo dovoljno, da se u 57 km
  • udaljenoj “staklenoj palači” – “Glaspalast” u Münchenu pomoću električne
  • pumpe izvede umjetni vodopad. Pokušaj je uspio od prve i svima je bilo
  • jasno: na području elektriciteta je započelo novo doba.

  • 1982. ovaj je spomenik postavio arhitekt “Norbert Widmoser”, a umjetnik ga
  • interpretira na slijedeći način: Svemir (izvor energija) prikazan kao
  • negativna kugla, razvija se iz mjesta i predstavlja minus pol. Kugla koja
  • lebdi iznad njega (zemlja) predstavlja plus pol; voda pogonsku energiju.
  • Oko zemaljske kugle protežu se formule za otpor i napon, koji omogućavaju
  • ovo veliko tehničko djelo.
  • Preko više skrivenih zakutaka i malih uličica dolazimo do trga
  • “Marienplatz”.
  • Na zapadnoj strani Marienplatza na kući slastičarnice Kern (stražnja strana
  • kuće u ulici “Frühlingstrasse 21”) nalazi se velika zidna slika “vjenčanje u
  • Kani”, koju je 1936. godine u domaćem alpskom stilu naslikao “Heinrich

    Bickel”.

    Nježan Marijin stup na južnoj strani trga, izradio je kipar iz Rosenheima

  • “Josef Hamberger” 1962. godine. Sveta Marija prikazana je zajedno s malim
  • Isusom u bronci, u veličini od jedan i pol metra, a na tri metra visokom
  • stupu od traventinskog kamena. Svake godine miesbaška župna općina,
  • večer prije Velike Gospe (15. kolovoza) dolazi u svečanoj osvijetljenoj

    procesiji iz župne crkve, da bi se zajednički molili.

    Prilikom obnavljanja trga 1993. godine nasuprot Marijinog stupa, na

    sejvernoj strani Marienplatza, postavljen je bunar s golubovima

  • “Taubenbrunnen”. Umjetnik iz Valleya “Karl Jakob Schwalbach” izradio ge je
  • po narudžbi grada. U Bibliji se govori o tome, da se Sveti Duh na
  • Isusovom krštenju spustio na njega u obliku goluba. Zbog toga je golub
  • postao znak Duha Svetoga, a poznat je i kao simbol mira. Više natpisa na

    bunaru upućuje na kršćansku simboliku.

  • Na južnoj strani “Marienplatza” skrećemo u ulicu “Kirchgasse”.
  • Na nekadašnjoj obrtničkoj kući u “Kirchgasse 8”, vidimo u prostoru zabata
  • Fresku događanja na zobenom polju. Miesbach je bio središte
  • Bavarskog narodnog običaja, povezanog s uzgojem zobi koji je zadnji puta
  • održan 1883. godine. Više kuća u Miesbachu je 1937. godine uređeno u
  • skladu s predodžbama mjesne Udruge za uljepšanje mjesta

    Gemeinschaftsring”, pa tako i ovdje slikarijama Ludviga Siekmeyera

  • koji se iz Berlina preselio u Großseeham.
  • Katolička Gradska župna crkva Uzašća Blažene Djevice Marije,
  • koju je “Johann Baumgartner” ponovo sagradio nakon požara 1783. godine,
  • moćno se izdiže iznad ulice “Kirchgasse”. Kao što nam je poznato iz opisa,
  • miesbaška crkva je bila glavno djelo barokne miesbaške škole sadrenih
  • ukrasa (nakon wessobrunnerske najpoznatija škola sadrenih ukrasa Stare
  • Bavarske) i značajne miesbaške rezbarije od kasne gotike do rokokoa.
  • Nakon požara nije ostalo ništa osim jezgre zida kora, potpornih rebara i
  • podzida tornja.
  • Crkva je sagrađena 1783. – 1786. kao jednostavna dvoranska građevina.
  • Izvana su karakteristični rano – klasični vrh tornja i dopadljiv prelomljeni

    krov kora. Bogata neoromantiča opremljenost crkve, koja manifestira

    samosvijest bogatog miesbaškog građanstva 19. stoljeća (kao na zgradi

    vijećnice) uklonjena je 1936./37, te u potpunosti 1962./63. Ostali su samo

    hodočasnička figura spašena od plamena “Mater Dolorosa”, koju je 1665.

    izrezbario “Johann Millauer”, koja je 1963. tada, uz dvije bočne figure,

    uklopljena u novo složenu, u koru, slobodno viseću grupu oko razapinjanja na

    križ. Isusovo tijelo izrezbario je Roman Anton Boos prije 1783. godine.

  • Ova moćna grupa koja prikazuje razapinjanje na križ, središte je crkvenog
  • prostora. Potpuno renoviranje obavljeno prema nacrtima Aleksandra baruna Branca
  • obavljeno je 2001 godine.
  •                     Izvod iz povijesti Miesbacha

  • “Miesbach” se prvi puta spominje u jednom ugovoru između biskupa Heinricha von Freisinga i opata Ariba von Tegernseea iz godine 1114.
  • 1527. Prvi veliki požar. Crkva je tako jako oštećena, da se morala potpuno srušiti i ponovo izgraditi.
  • 1611. “Wilhelm von Maxlrain” gradi dvorac
  • 1637. Wilhelma von Maxlraina kralj Ferdinand II. unapređuje u slobodnog

    carskog grofa, a posjed Waldeck postaje “neposredna slobodna carska grofovija Hohenwaldeck”.

    1659. Gradnja crkve Portiunkula.

    1705. – 1715. “Johann Baptist Zimmermann” živi u Miesbachu kao građanin.

    1740. Gradi se pivovara izborne kneževine.

    1783. Drugi veliki požar: osim nekoliko zgrada izgorio je cijeli prostor sajmišta.

    1803. Raspušta se grofovija “Hohenwaldeck” i pretvara u zemaljski sud, njegov sljedbenik je današnji zemaljski okrug Miesbach.

  • 1812. Kralj Max I. dodjeljuje grb Miesbachu kao sajmišnom gradu.
  • Od 1837. započinje uzgoj “Miesbaške felkaste krave”.
  • Od 1849. započinje industrijsko vađenje ugljena u Miesbachu.
  • 1859. Osnivanje “Društva ugodnost”, prve udruge za njegovanje izvorne nošnje.

  • 1880. Posveta vijećnice.
  • 1882. “Oskar von Miller” i “Marcel Deprez” izvode prvi prijenos struje od Miesbacha do Münchena. Uvođenje električne rasvjete u Miesbach.
  • 1911. Napuštanje rudnika Miesbach.
  • 1918. Kralj Ludwig III. Miesbach proglašava gradom.

     

[Start] [Miesbach] [A-Z  Gäste] [A-Z  Gewerbe] [A-Z  Sozial] [A-Z Gesund] [A-Z  Behörden] [A-Z Vereine] [Chronik] [(D) Rundgang] [Plan / Foto] [(GB) English] [(F) France] [(E) Espana] [(I) Italiano] [(PL) Polski] [(HR) Hrvatski] [(SRB) Srpski] [Speisekarte] [Links] [Impressum] [Thoba] [Webcam]